the feast
Autor wavribica | 19 Decembar, 2007 | read_nums (3093)Još jedna priča iz trećeg lica. Još jednom se ogradjujem, opet samo potencijal za ideju ostaje, nema mesta za šizofreniju, da se razumemo.
Priroda se usaglasila.
Presuda je doneta.
Biće izvršena bezuslovno i odmah.
Ne postoji pravo na žalbu.
Bubice su pevale poznatu Hotel California.
Gavran je sedeo na grani naizgled bezbrižno i čekao.
Gadna jeza prošla je njenim telom, obustavila tok misli i srušila je na tlo.
Praznina i tišina...
Istog trenutka su se oko nje stvorila čudovišta. Ona iz istočnjačkih legendi, po obliku ljudi sa crnim rukavicama, crnim kapama, crnim očima i avetinjski belim licem. Bića groznih misli i još groznijih namera... Kao lešinari su se okupili oko plena i nežno je postavili u kovčeg prelepih boja.
Jak miris jasmina se širio kroz delimičnu tamu i najavljivao početak rituala.
Ritual traje dvadeset dana.
Ona mora ostati sveža do kraja.
Stavili su je u rupu u zabačenom delu šume gde je niko neće uznemiravati.
Tek kada je kovčeg spušten dole i kada je teška zemlja pala preko, ona se probudila.
Bila je živa, a sahranjena.
Trenutak- potpuna nejasnoća.
Krik- vraćanje istog.
Jeza koja nema kuda da ode.
Zarivanje noktiju u nežni pokrov.
Kosa koja kao na ubrzanom snimku postaje bela.
Deranje...
Krv...
I gore, elegantno postavljen sto za ručavanje.
Gozba će se održati za dvadeset dana.
O, Bože!!! Znaš ana, nekad me stvarno plašiš... Briljantna, ali me plašiš:)
Autor samoja01 20 Decembar 2007, 15:31A jel znaš onu s mrtvim dedom i mobilnim? E, to je priča!