Autor wavribica |
19 April, 2007 |
read_nums (2188)
Nisam sasvim sigurna da verujem u reinkarnaciju... Citajuci Zabavnik, ponekad mi se poljulja onaj tvrdi stav kojim me je naucio moderan zivot. Nezavisno od toga postoji li tako nesto ili ne, ja nekako znam sta sam bila u proslom zivotu, ukoliko tako nesto postoji...:-)Zamisljam ruski dvor. Mnogo kraljevskih odaja cini da se osecam kao u lavirintu, u kom se ni sam kralj ne snalazi. Negde u vrtu sa juzne strane ja se setam, u svojoj duuuugoj haljini, sa malim damskim suncobranom ukrasenim neznom srebrnkastom cipkom. Korset mi je tako upetljan i stegnut, da, sve i da hocu, ne mogu ici pogrbljeno. Izuzetno spretno hodam na stiklama. Biseri se presijavavaju na suncu...
Steta samo sto sam beskrupulozna i promiskuitetna. Da sam bila pametna i zadrzala se samo na kralju, verovatno bi moje plemicko poreklo bilo dovoljno da zauzmem mesto uvazene supruge sveruskog cara Nikolaja. Ovako me je otkacio jer je saznao za Raspucina. Ovaj je morao da se hvalise prokletom dvorskom kuvaru, koji je sirio pricu dalje...:-) Zato sam mu ja podmetnula nogu i on je prosuo caj nekom cenjenom engleskom grofu u krilo. Ispao je pravi nespretnjakovic! Sta je on mislio? Da cu ja hteti da, pored Raspucina, cara i hrabrog viteza od ko zna cega, idem u setnju sa njegovim sinom koji je poznat po svalerisanju i svojim senlucenjima po Moskvi?? A kad se svega zasiti, dok se ne slegne prasina, on se sepuri po sibirskim stepama sa nekim seljancicama! Mada... jako je lep...i jako se lepo ljubi...
Ali ne kajem se ja ni zbog cega. I zasto bih? Caru sam toliko draga da je pristao da me posalje u Francusku sa svim haljinama, nakitom, parfemima i sminkom. Cak je rekao da mogu da povedem svoju drugaricu, dvorsku damu, dragu Katju, koju obozavam... Samo kad me ne bi slao u Francusku da me tamo stave na giljotinu, ja bih bila zaista srecna... Sad ce me stici sudbina kraljice Meri sa perikom... O, Boze! Morala sam biti malo opreznija... Ne znam gde mi je bila glava! Ali znam gde ce zavrsiti... U korpi sa ostalim glavama! Eto gde...
Dobro je samo to sto znam da cu se, kad prodje neko vreme, kad cara i njegovu novu kraljicicu ubiju, pa posle Revolucije i svega sto joj sledi, kroz nekoliko vekova, ja biti ponovo rodjena.... Tada cu se zvati Ana, kao i sada... Ali nesto ce se promeniti... O tome imam vremena da razmisljam...:-)
This entry was posted on 19 April, 2007 14:07
and file under
filosofija .
You can follow any responses to this entry through the
RSS2.0 feed.
You can leave a Response, or Trekbekovi from your own site.
hehe i ja sam negde pola pola sto se tice verovanja u reinkarnaciju.. mogu ti reci da meni reinkarnacija deluje poprilicno strasno.. neki ljudi je tretiraju kao vecni zivot produzetak zivota.. a ja je gledam bas kao budisti.. nastavak patnje... jer ako postoji kako je prekinuti.. dobro postoji citava nauka.. joga i uopste budizam (a i hinduizam) koji pricaju kako prekinuti lanac reinkarnacije... Ali pitanje je da li u ovom modernom drustvu isprepletenog "EGZAKTNOM" (malo sutra) naukom i stvarima zbog kojih ti lako odluta koncentracija to i moguce... mislim ako postoji, onda mi stvarno imam male sanse... okej s vremenom sam skapirao besmislenost materijalnih stavri koje su prolazne... ali nisam jos skapirao SMISLENOST neprolaznih :0 ni uopste koje su ;) Tako da bi mi se oslobadjanje od reinkarancije cinilo kao dobra inspiracija da promenim nesto bitno u zivotu kada bi verovao u to 100% ili bio siguran.. naslucujem da tu nesto ima... .. ovako se trudim da sa sto vecom kolicinom sto boljih i objektivnijih informacija odaberem pravi put, a opet.. uzmem neretko i ono sto mi zivot pruza na materijalnom nivou.. mislim da je coveku potreban i duh, ali i telo ;) .. POZDRAV!!>....
Autor dmc 19 April 2007, 16:13